- Naslovna
- /
- Savet u medijima
- /
- Radio, televizija i štampa
- /
- Miroslava Milenović: Srbiji nije dovoljan jedan Eliot Nes

Miroslava Milenović: Srbiji nije dovoljan jedan Eliot Nes
Izvor: Dnevnik
Autor: Ljubinka Malešević
Dugogodišnji zagrljaj političke i ekonomske elite drži ovu malu i meni dragu zemlju u čvrstim okovima kriminala i korupcije i sprečava to da uradimo- objašnjava Miroslava Milenović
Ovih dana mnoge estradne zvezde pozivaju se u Poresku upravu kako bi se proverili honorari koji su oni navodno dobijali pevajući na trgovima,u hotelima, diskotekama za protekle praznike. Finansijski forenzičar može lako da utvrdi koliko su oni zapravo novca zaradili, tvrdi u razgovoru za „Dnevnik“ Miroslava Milenović, član Saveta za borbu protiv korupcije i jedini forenzični računovođa u Srbiji.
– Ne mogu da tvrdim da je ekstremno lako da se utvrđuje nešto što je bilo pre 10 godina, ali ako se nešto desilo u bliskoj prošlosti može da se utvrdi sa velikim procentom sigurnosti. To su za finansijske forenzičare poslovi najnižeg stepena komplikovanosti. Nama je trebalo dvadeset godina da poželimo da zvezde i zvezdice samo pozovemo na razgovor. Kao i za sve, potrebna je i volja da se nešto uradi, ovog puta ponovo politička volja. Dugogodišnji zagrljaj političke i ekonomske elite drži ovu malu i meni dragu zemlju u čvrstim okovima kriminala i korupcije i sprečava to da uradimo- objašnjava Miroslava Milenović.
Kako finansijski forenzičar može pomoći tužilaštvu u borbi protiv korupcije?
– To je usko specijalizovano zanimanje koje objedinjuje znanja iz računovodstva, revizije, finansija, istražnih tehnika kao i znanja pozitivnih zakonskih propisa. Finansijski forenzičar u tužilaštvu pomaže i ima sposobnost da identifikuje kriminalne radnje sa finansijskog aspekta uz minimum informacija. Znači, može raditi kao forenzičar profajler kada pomaže tužilaštvu u kom pravcu će usmeriti istragu i koje dokaze treba da prikupi, ali isto tako može da pomaže u analizi određenih podataka kao što su analiza tokova novca, zatim analize finansijskih transakcija koje su se desile, analize finansijskih izveštaja, a sve u svrhu razumevanja biti izvršenja krivičnog dela kao i radi prikupljanje potrebnih dokaza.
Do kraja meseca na sajtu Ministarstva pravde biće objavljena prva verzija Strategije i akcionog plana finansijskih istraga. Šta je potrebno da bi se dobro sprovela finansijska istraga?
– U našem zakonu trenutno se pod pojmom finansijska istraga posmatra vrlo uzak pojam - pronalaženje imovine za one za koje se pretpostavlja da su počinili neko krivično delo. No, finansijske istrage treba posmatrati šire onako kako se to čini u celom svetu, a to su istrage finansijskog kriminala. Ako pričamo o istragama finansijskog kriminala da bi se jedna takva istraga sprovela postoji više preduslova. Prvo je da imamo obučenog tužioca, zatim da on ima adekvatan tim. Pod tim se podrazumevaju dobro obučeni policijski inspektori, zatim oni koji rade u drugim državnim institucijama kao što su Uprava za sprečavanje pranja novca, poreska uprava, NBS, carina , Agencija za privatizaciju, Agencija za borbu protiv korupcije... Dakle, da ima ljudstvo i sredstva na raspolaganju, da u timu ima finansijskog forenzičara koji može da mu brojeve predoči i pretvori u razumljive događaje zapravo ono šta se zbilo i dogodilo. Ako postoji takav tim koji prati savremene tokove kako u pranju novca, tako i u manipulacijama finansijskim izveštajima, u finansiranju terorizma, onda tim ljudima treba učiniti dostupnim sredstva za rad koja su im potrebna , jer ne mogu njih desetoro sedeti u istoj sobi, nemati novca za obuku. Moraju im se obezbediti materijalni resursi. No, povrh svega toga potrebna je i politička volja, jer ako nje nema onda i ono što se nađe stoji po fiokama.
Drugim rečima, nama treba Eliot Nes sa dobrim timom?
– Nama treba više malih „nesova“ sa timovima. Jedan nam ne treba. Trebaju nam obučeni tužioci koji prolaze adekvatnu obuku, da imaju uz sebe obučene timove i opet, ponavljam, politička volja da oni rade svoj posao samostalno odnosno da ono što nađu bude i procesuirano, a ne zakopano u fiokama i predmet političkih nagodbi i reketa.
Tvrdite da građani imaju pravo da znaju gde odlazi njihov dinar odnosno da je transparentnost u trošenju državnog novca i resursa ključni antikoruptivni mehanizam. Da li je u Srbiji moguće dobiti takve podatke?
– Gotovo je nezamislivo da mi 2015.godine pričamo o tome da li je transparentnost u trošenju državnog novca potrebna stvar, da li je ključna stvar i da li ćemo mi u Srbiji doživeti takav jedan dan. To je za mene gotovo nezamislimo, kao što mi je nezamislivo da Ministarstvo finansija svakog meseca ne izbacuje podatke gde su utrošena sredstva, u kom iznosu i potpunu analitiku utroška. Neverovatno je da sva ministarstva na svom sajtu ne objavljuju detaljno trošenje novca, da se ugovori o javno-privatnom partnerstvu javno ne objavljuju, da bilo koji podaci o trošenju para iz budžeta nisu potpuno dostupni. Da li je dostupno- dostupno je ako se na tome insistira. Savet za borbu protiv korupcije svaki izveštaj koji radi dolazi do podataka. Sada pripremamo izveštaj o vlasničkoj strukturi medija i tokovima novca u medijima i morali smo nekoliko puta da se obraćamo povereniku za informacije i tražimo ono što bi inače moralo biti objavljeno na sajtu državnih institucija i dostupno. Monopol na informacijama od javnog značaja je nedopustiv, ali nažalost realnost u zemlji u kojoj je sistemska korupcija ogrezla...
Da li je pošteno i pored sankcija i potrebe da narod preživi, amnestirati pojedince samo zbog toga što su čineći državi zapravo najviše zaradili?
- Naravno da nije, jer iz tog vremena mi vučemo i sve probleme koje sada imamo. Taj zagrljaj države i kriminala i sistemske korupcije i uopšte političke i ekonomske elite je jasan i on traje već gotovo 25 godina i više. Ma našoj deci i unucima dugujemo da to ispričamo, razumemo i razrešimo i nećemo moći dalje ako kiparska priča ne dobije epilog. Već 10 godina ponavljam to, ali kao da odlazi u vetar.
Sporne privatizacije, o kojima prethodne vlasti nisu ni nakon izveštaja Saveta za borbu protiv korupcije, htele da govore sada su kamen spoticanja za Srbiju. Kako smo došli u takvu situaciju i kome su zapravo sporne privatizacije donele korist, a kome gubitak?
Koliko su ignorisani izveštaji Saveta za borbu protiv korupcije prethodnih godina, toliko su i sada.