- Naslovna
- /
- Savet u medijima
- /
- Radio, televizija i štampa
- /
- Verica Barać: Vlada je odgovorna za korupciju

Verica Barać: Vlada je odgovorna za korupciju
IZVOR: Pravda, P. Jeremić
Zamerke koje je EU iznela u Izveštaju o napretku Srbije u 2010. godini, a koje se odnose na politiku borbe protiv korupcije bile su: da se Akcioni plan za borbu protiv korupcije sprovodi sporo, da nije bilo značajnijeg napretka u istrazi i procesuiranju predmeta u vezi sa korupcijom, pa je broj konačnih osuđujućih presuda naročito za krupne slučajeve mali. Poručili su da još uvek ne postoji nezavisan nadzor nad javnim nabavkama, postupcima privatizacije i javnim rashodima, uzbunjivači nisu adekvatno zaštićeni, nezavisne institucije su formirane, ali još ne mogu da deluju punim kapacitetom, rekla je Verica Barać, predsednik Saveta za borbu protiv korupcije, u intervju „Pravdi“.– Zamerke su upućene i za neke druge oblasti, kao što su reforma pravosudnog sistema, sistem javnih nabavki, problem pranja novca, zaštita podataka ličnosti…
Koliko korupcija usporava put Srbije ka Evropskoj uniji?
– Ako se imaju u vidu izjave evropskih zvaničnika da je nulta tolerancija korupcije uslov za ulazak u Evropsku uniju i da bi sve zemlje koje žele članstvo trebalo da uspostave antikorupcijske mere kakve već postoje na prostoru Unije, kao i ocena o politici korupcije u Izveštaju o napretku Srbije za 2010. godinu, put Srbije, ukoliko se sadašnje stanje ne promeni na bolje, biće znatno usporen.
Šta je sporno sa reformom pravosuđa?
– Posledica sprovedene reforme pravosuđa je činjenica da su izabrane sudije, koje treba da čine osnov nezavisne sudske vlasti, izabrane na nezakoniti način i u nezakonitom postupku. Reizbor sudija i tužilaca izvršili su nezakonito sastavljeni Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca, koji nisu radili po jasnim kriterijumima, već pod pritiskom izvršne vlasti, koristeći podatke tajnih službi. Visoki savet sudstva nije izabrao 837 sudija bez ikakvog obrazloženja, koje nisu ni mogli da imaju zato što nisu primenili kriterijume. S druge strane, veliki je broj neopravdano izabranih sudija, i ako se uporede podaci iz izveštaja o radu izabranih i neizabranih sudija, proizilazi zaključak da su rezultati nekih izabranih sudija u više i apelacione sudove lošiji od rezultata neizabranih.
Koje je onda rešenje?
– Jedino moguće zakonito rešenje bilo je da se ceo postupak poništi i da se sprovede postupak u skladu sa međunarodnim standardima i zakonima. Međutim, umesto da se postupak poništi, napravljene greške pokušavali su da otklone pravljenjem novih. Usledio je novi niz propusta Visokog saveta sudstva i Ministarstva pravde, koji su ponovo pokazali svoju nestručnost i neznanje. Započeli su priznanjem da su greške načinjene samo kod neizabranih sudija, a zatim donošenjem i primenom izmena pravosudnih zakona iz decembra 2010. godine, kojima je predviđeno da se žalba neizabranih sudija, podneta Ustavnom sudu, smatra prigovorom i da se predmeti koji se nalaze u Ustavnom sudu ustupaju Visokom savetu sudstva na odlučivanje. Ono što zabrinjava je činjenica da nije utvrđena odgovornost organa koji su učestvovali u postupku reizbora i što niko od članova Visokog saveta i Državnog veća tužilaca nije odgovarao za grubo kršenje zakona u ovom postupku.
Jeste li dobili metodologiju sprovođenja reforme?
– Do danas nismo dobili odgovore na pitanja na osnovu kakve metodologije se pristupilo „reformi“, određivanju broja sudija, stepena i nadležnosti sudova, koliko do sada košta isplata na ime zarada neizabranim sudijama i tužiocima, koliko košta nova mreža sudova i koliko će biti utrošeno za reviziju reforme pravosuđa. Umesto da se sudski postupci ubrzaju, da postanu jeftiniji, da broj predmeta bude manji, da sudovi budu ravnomerno opterećeni, sudski sistem postao je neracionalan, skuplji i znatno usporeniji, pa je takav postao i pristup građana pravdi.
Da li vam je neko pretio zbog iznošenja podataka o korupciji u Srbiji?
– Ne, pritisci na Savet su drugačije prirode, to su, pre svega, tužbe i krivične prijave protiv Saveta i mene kao predsednice Saveta, zbog činjenica iznetih u našim izveštajima. Njima se traže ogromne odštete zbog navodnih kleveta. Kada vidite kako institucije užurbano postupaju po njima, dok na drugoj strani godinama ignorišu činjenice iz naših izveštaja i kada znate da je njihovo nepostupanje zapravo dovelo do tužbi, da je omogućilo da ljudi koji se navode u našim izveštajima činjenice proglašavaju za klevetu, onda to zapravo jeste jedna vrsta pretnje, samo malo sofisticiranija od pretnji u klasičnom smislu, koja je i opasnija od obične pretnje, jer, to ne možete prijaviti policiji i tražiti zaštitu.
Da li je Vlada ijednom reagovala na vaše sumnje?
– Do sada ne. Savet radi nešto što Vladi može da bude samo od koristi, a to je usredsređivanje javnosti na problem korupcije, tako da javnost razume gde je ključ problema i da shvati da se problem mora rešavati. Zbog toga radimo izveštaje o pojedinačnim slučajevima sumnji na sistemsku korupciju, da bi smo pomogli da se što jasnije sagledaju razmere problema korupcije. Činjenica da Vlada ignoriše izveštaje i preporuke Saveta pokazuje da u vlasti u Srbiji ne postoji volja za borbu protiv korupcije.
Odgovornost Vlade je ogromna
Koliko korupcija utiče na dolazak stranih investicija? Da li je za to odgovorna Vlada ili tajkuni?
– Odgovornost Vlade je ogromna, jer se sva preduzeća čije se privatizacije pominju kao sporne bila prethodnih godina predmet istraživanja Saveta za borbu protiv korupcije, koji je izveštaje o tome slao Vladi Srbije, a ona nije ništa preduzela. Savet za borbu protiv korupcije uputio je 30. decembra 2010. godine pismo predsedniku Borisu Tadiću, u kome mu je ukazao na probleme sa kojima se suočavaju i koje su zbog korupcije u Srbiji imali brojni strani investitori i kompanije iz inostranstva. Savet je u pismu izdvojio najkarakterističnije probleme koji ukazuju na tipične mehanizme sistemske korupcije, kao što su privatizacija šećerana, „Putnika“, preuzimanje akcija „Knjaz Miloša“, „C marketa“, „Novosti“, privatizacija i stečaj „Šinvoza“, onemogućavanje stranih investicija zbog interesa vlasnika „Luke Beograd“.
Pre mesec dana, po zahtevu EU administracija iz Brisela uputila je spisak od 24 preduzeća za koje traže preispitivanje privatizacije zbog korupcije. Na spisku ovih preduzeća nalaze se „Jugoremedija“, „Mobtel“, „C market“, „Šinvoz“, „Tehnohemija“, „Srbolek“, „Sartid“, odnosno „Ju Es stil“, „Nacionalna štedionica“, Veterinarski institut, „Keramika“ iz Kanjiže, „Zastava elektro“.