- Naslovna
- /
- Savet u medijima
- /
- Radio, televizija i štampa
- /
- Srbija se bori protiv korupcije: političari, tajkuni i javna preduzeća

Srbija se bori protiv korupcije: političari, tajkuni i javna preduzeća
EurActiv.de -Intervju sa Vericom Barać
Srbija je u dubokoj političkoj krizi, rekla je Verica Barać. Vlada je neefikasna, političke partije su korumpirane, a vladine institucije će biti uništene. U intervju sa Vericom Barać možete pronaći informacije o stanju demokratije u zemljama na Balkanu.
BARAĆ: Da bi postojala kritična masa spremna da se suprotstavi organizovanom kriminalu i korupciji, pre svega moraju da postoje dobri i međusobno usklađeni zakoni i jake državne institucije koje mogu da garantuju njihovu primenu, kao i slobodni i profesionalni mediji putem kojih se formira javnost o problemu korupcije, što u Srbiji ne postoji.
To je činjenica na koju ukazuje ne samo domaća stručna javnosti, već i brojne institucije Evropske unije. Zato se i po Globalnom indeksu percepcije korupcije (CPI), Srbija godinama nalazi među zemljama u kojima korupcija predstavlja izuzetno ozbiljan, sistemski problem. Prošle godine smo zauzeli mesto iza svih bivših jugoslovenskih republika, izuzev BiH, što svakako predstavlja razlog za zabrinutost.
"Institucije su degradirane i zloupotrebljene"
EurActiv.de: U kakvom stanju su državne institucije?
BARAĆ: Institucije se u Srbiji razgrađuju umesto da se grade. Mučno stanja u kojem se nalaze institucije posebno dobro ilustruje primer Državne revizorske institucije (DRI). Svojim odnosom prema prvim nalazima državnog revizora o trošenju Budžeta za 2008. i 2009. godinu, političke stranke u Srbiji pokazale su jasnu nameru da omalovaže tek osnovanu instituciju, čije je uspešno delovanje od presudnog značaja za kontrolu vlasti, za uspostavljanje odgovorne vladavine, odnosno za suzbijanje samovolje vlasti u raspolaganju javnim sredstvima.
Međutim, srpski parlament je najpre dozvolio da se, suprotno Zakonu o Državnoj revizorskoj instituciji koji je sam usvojio, na njeno osnivanje čeka godinama, a nakon što je DRI osnovana, Skupština je izbegla da na svojim sednicima raspravlja o izveštajima DRI. Ono što u čitavom tom odnosu podebno čudi i daje naročito mračnu sliku političke situacije u Srbiji jeste potpuna nezainteresovanost koju je opozicija pokazala za izveštaj DRI o trošenju budžetskih sredstava, što je i omogućilo da se izveštaj DRI za 2008. godinu mesecima ne nadje pred poslanicima. Kako je tada objasnila predsednica Skupštine, niko od poslanika nije ni predložio da se ta tačka stavi na dnevni red!
Zvuči neverovatno da opoziciju nije zanimao dokument prepun navoda o nenamenskom trošenju budžetskog novca od strane vlasti, međutim ta situacija vrlo precizno oslikava dubinu političke krize u Srbiji. Slaba i neefikasna država u kojoj živimo, posledica je činjenice da se političke stranke finansiraju na koruptivan način i da zatim svoje koruptivne odnose prenose i na institucije. One ne mogu da dozvole nezavistan i zakonit rad institucija, jer bi time ugrozile sebe. Zbog toga se institucije u Srbiji razgrađuju i zloupotrebljavaju, umesto da se grade, pa mislim da je ubeđenje Božidara Đelića o postojanju kritične mase u državnoj upravi spremnoj da se obračuna sa organizovanim kriminalom i korupcijom neosnovano.
"Ko je odgovoran?"
EurActiv.de: Da li je predsednik Boris Tadić najodgovorniji za korupciju u zemlji?
BARAĆ: Institucije imaju odgovornost u skladu sa svojim nadležnostima i ovlašćenjima, a u našem sistemu, najveću odgovornost ima Vlada, jer ona kreira ambijent u kojem će institucije moći da rade poslove iz svoje nadležnosti, u kojem će Tužilaštvo moći neselktivno i slobodno da goni osumnjičene u skladu sa dokazima, a ne u skladu sa interesima političkih partija na vlasti i lica koja uživaju njihovu zaštitu. Ovaj problem se najbolje vidi na primeru institucije koje nastoje da dobro rade poslove iz svoje nadležnosti, čiji rad uprkos preprekama daje rezultate i koje zbog toga uživaju poverenje građana. Ipak, njihovi rezultati su ograničeni jer rade na osnovu nedovoljno dobrih zakona.
Takav je recimo slučaj sa Poverenikom za inofrmacije od javnog značaja, čija kancelarija odlično radi svoj posao, međutim nemaju dovoljno mehanizama da obveznike Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja nateraju da objave informacije koje ovi ne žele da objave.
Ukoliko državni organ ili javno preduzeće odbije da postupi po nalogu Poverenika, sve što Poverenik može da uradi jeste izricanje novčane kazne, koju će onda onaj koji krši pravo građana da znaju informacije od javnog značaja platiti iz budžetskih sredstava, dakle na teret istih tih građana koje je već oštetio. Odgovornost za takve slučajeve, a ima ih mnogo, svakako snosi Vlada, u čijoj je nadležnosti da predlaže zakone i druge opšte akte Narodnoj skupštini i da daje mišljenja o predlozima zakona i drugih opštih akata koje nije sama predložila. Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja usvojen je na predlog Vlade.
"Savet za borbu protiv korupcije" vs "Agencija za borbu protiv korupcije"
EurActiv.de: Evropski parlament je pismenim putem postavio pitanje Štefanu Fuleu, navodeći da postoje dokazi da se Savet za borbu protiv korupcije u više navrata umešao u nadležnost kako Agencije za borbu protiv korupcije, tako i Kancelarije Državnog tužioca, kao i da nije poštovao nezavisnost Vrhovnog suda Srbije. Kakav je vaš odgovor na ove navode?
BARAĆ: Poznato mi je da je bugarski poslanik u Evropskom parlamentu Dimitar Stojanov nedavno postavio to pitanje. Ne znam na osnovu kojih podataka su iznete takve ocene, ali mislim da se pre svega radi o neshvatanju problema korupcije u Srbiji. Savet za borbu protiv korupcije niti se meša, niti može da se meša u nadležnost Agencije. Naprotiv, možemo samo da pomognemo drugim institucijama u radu.
Savet je stručno-savetodavno telo Vlade koje analizira problem korupcije i aktivnosti u borbi protiv korupcije, predlaže Vladi mere koje treba preduzeti da bi se borba protiv korupcije unapredila i prati njihovo sprovođenje.
S druge strane, Agencija je osnovana kao državni organ nadležan za suzbijanje sukoba interesa i kontrolu finansiranje političkih stranaka. Te nadležnosti Agencija, na žalost, ne vrši, odnosno nije u mogućnosti da ih vrši, jer su u sam zakon kojim je osnovana ugrađeni mehanizmi da ovo telo ne može da radi svoj posao.
Savet je prilikom izrade Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije 2008. godine ukazivao Vladi da će doći do ovog problema, što je bio naš posao kao tela koje je osnovano sa zadatkom da sagleda aktivnosti Vlade u borbi protiv korupcije, međutim nikada se nismo mešali u nadležnost Agencije, niti je tako nešto uopšte moguće. Takve tvrdnje znače ili nameru da se izvrši pritisak na rad Saveta, ili potpuno nerazumevanje problema.
Problem u radu Agencije nije to što se neko drugo telo meša u njenu nadležnost, već loš zakon kojim je Agencija osnovana, a koji je na predlog Vlade usvojila Narodna Skupština. Cilj tog zakona nije sprečavanje sukoba interesa i uspostavljanje kontrole finansiranja političkih stranaka, već je cilj da se vršenje ovih nadležnosti de facto onemogući, i da se ponište prethodno postugnuti dobri rezultati.
"Da li će Vlada stvoriti stabilne institucije?"
EurActiv.de: Kako je tačno uspostavljena Agencija za borbu protiv korupcije?
BARAĆ: Naime, prvi zakon koji reguliše sprečavanje sukoba javnog i privatnog interesa pri vršenju javnih funkcija u Srbiji donet je 2004. godine. Vlada je tada konsultovala Savet prilikom izrade nacrta zakona i uvažila veći deo naših sugestija za izmene i dopune. Tim zakonom je osnovan republički odbor za rešavanje o sukobu interesa, koji je uprkos početnim problemima u radu koje im je pravila Vlada, nakon dve godine uspeo da se izbori za svoju nezavisnost i uspostavio dobru praksu koja je počela da daje konkretne rezultate.
U tom trenutku, 2006. godine Ministarstvo pravde je počelo da kritikuje njegov rad i najavilo ukidanje Republičkog odbora i osnivanje Agencije. Savet je još tada ukazao Vladi i Ministarstvu pravde da se radi o očiglednom pritisku na rad institucije koja je uz velike napore i velike prepreke u radu koje im je stvarala sama izvršna vlast (navešću samo da ovaj odbor čitavih godinu dana nije imao ni kancelarije, niti administrativnu podršku), sa uspehom počela da vrši poslove iz svoje nadležnosti i, što je veoma važno, da dobija poverenje javnosti. Još tada, 2006. godine, mi smo Vladi i Ministarstvu pravde izneli nedvosmislen stav da bi ukidanje Republičkog odbora značilo slabljenje borbe protiv korupcije i pokazalo da vlast zapravo nema nameru da gradi stabilne institucije.
Međutim, umesto da omoguće bolje uslove za efikasan rad postojećoj instituciji, čije je osnivanje bilo zasnovano na 20 principa Saveta Evrope u borbi protiv korupcije, i koja je stekla dobro iskustvo u vršenju poslova iz svoje nadležnosti, Vlada je 2008. godine tu instituciju ukinula i formirala novo, glomazno i skupo antikorupcijsko telo, koje i samo može postati izvor korupcije i koje je, kako se sada pokazalo, nemoćno da primeni zakon kojim je osnovano i da vrši poverene nadležnosti.
"Sukob interesa"
EurActiv.de: Kakve su posledice?
BARAĆ: Tako je danas u Srbiji moguće da jedan čovek u isto vreme bude i u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, i pritom još i direktor u nekom javnom preduzeću. Navešću samo javnosti poznat primer Dušana Bajatovića, visokog funkcionera Socijalističke partije Srbije (SPS), koji uz funkciju poslanika u narodnoj skupštini republike Srbije obavlja još dve – direktora JP „Srbijagas“ i člana Upravnog odbora „Jugorosgasa“. Ipak, iako je u drastičnom sukobu interesa, Bajatović ne mora da se odrekne nijedne funkcije. Ako svemu ovome dodate i podatak da je TV Most, koja ima regionalnu dozvolu za emitovanje, u vlasništvu roditelja ovog višestrukog nosioca javnih funkcija, onda možete steći predstavu kakva koncentracija moći je ponovo moguća u Srbiji dve ipo godine nakon ukidanja Republičkog odbora i formiranja Agencije. Dakle, problemi u radu Agencije dolaze od nedostataka u zakonu kojim je osnovana, a ne od nekakvog mešanja u njen rad, za koje ne znam ni kako bi bilo moguće.
Stav Saveta, koji je zasnovan na 20 principa Saveta Evrope u borbi protiv korupcije, sve vreme je bio da za efikasnu borbu protiv korupcije treba formirati mala, uskospecijalizovana i nazavisna tela, kakav je bio Republički odbor za rešavanje o sukobu interesa, ili kao što je institucija Poverenika za dostupnost informacija od javnog značaja. Republički odbor nije trebalo ukinuti, već je Vlada predlogom izmena zakona trebalo da osnaži njegov rad, kao što je to potrebno i u slučaju Poverenika za dostupnost informacija.
"Glasine u Evropskom parlamentu"
EurActiv.de: Kako komentarišete optužbe na račun Saveta za borbu protiv korupcije?
BARAĆ: Što se tiče optužbi za mešanje u nadežnost tužilaštva i nepoštovanje nezavisnosti Vrhovnog suda, morala bih da znam na šta se one tačno odnose. Savet to nikada nije radio i ne znam šta se pod tom optužbom podrazumeva. Mogu, međutim, da pretpostavim sa koje strane takve glasine dolaze do Evropskog parlamenta.
Savet već godinama Vladi podnosi izveštaje u kojima istražujemo i analiziramo konkretne fenomene sistemske korupcije, u kojime se navode imena odredjenih moćnih pojedinaca koji su tokom vladavine Slobodana Miloševića na sumnjiv način došli do ogromnog bogatstva, i koji su sada u prilici da tako stečenim kapitalom vrše uticaj na vlast u Srbiji, ali i da plaćaju lobiste u evropskim institucijama sa ciljem da stvore konfuziju o prirodi i razmerama problema u Srbiji.
Evropske institucije bi morale da imaju na umu da ljudi koji danas u Srbiji imaju veliku finansijsku moć, i koji po Evropi lobiraju za svoje interese, jesu isti oni koji su do 2000. godine bili na spisku od nekoliko stotina osoba kojima je, zbog bliskosti sa režimom Slobodana Miloševića, bio zabranjen ulazak u zemlje EU.
"Najmoćniji srpski tajkun"
EurActiv.de: Možete li nam navesti primer?
BARAĆ: Navešću recimo primer Milana Beka, jednog od najmoćnijih srpskih tajkuna, koji se na pomenutoj listi nalazio kao osoba „čije aktivnosti podržavaju predsednika Miloševića”. Beko je bio na čelu Ministarstva za privatizaciju u vreme Miloševićeve vladavine, bio je zadužen za privatizaciju i ključni pregovarač u prodaju Telekoma Srbije 1997. godine. Beko je o tome svedočio pred pravosudnim organima u Italiji, ali je do danas ostala nerasvetljena uloga brojnih aktera u tom poslu, za koje se sumnja da su u transakciji vrednoj više od 1,5 milijardi nemačkih maraka, nezakonito uzeli veliku proviziju.
Kao direktor kragujevačke „Zastave“, Beko je tokom NATO bombardovanja Srbije osmislio zloglasnu „odbranu“ fabrke uz pomoć „živog zida“, a zatim je 2000. godine bio kandidat za poslanika JUL-a, stranke Miloševićeve supruge Mirjane Marković, u Veću građana Savezne skupštine. Poreklo njegovog novca do danas nije ispitano, ali mu je zato omogućeno da taj novac preko off-shore računa koristi za kupovinu najvrednijih srpskih preduzeća uz veliko kršenje propisa o privatizaciji, tržištu hartija od vrednosti i zaštiti konkurencije, kao što je to bilo u slučaju Luke „Beograd“, „Novosti“, „Knjaz Miloša“, „C marketa“...
Savet je analizirao ove slučajeve u svojim izveštajima dostavljenim Vladi, a u vezi sa preuzimanjem akcija Luke „Beograd“ smo podneli i krivičnu prijavu tužilaštvu, tako da je zaista besmisleno tvrditi da se zapravo mešamo u njihov rad. Upravo smo tužilaštvu i podneli krivičnu prijavu, što je dužnost svakoga ko dođe do podataka o kršenju zakona. Ipak, mislim da je jasno iz kog izvora se u Evropski parlament plasiraju neistine koje imaju za cilj da stvore pogrešnu sliku o stanju korupcije u Srbiji. naravno, nemamo ništa protiv lobiranja kao legitimnog i legalnog mehanizma borbe za ostvarenje interesa, ali je veoma važno znati kontekst u kom se to radi, kao i ko i zbog čega lobira.
EurActiv.de: Na osnovu kojih procedura radite i koje su tačne nadležnosti Saveta?
BARAĆ: Savet je stručno-savetodavno telo Vlade, osnovano Vladinom odlukom 2001. godine sa zadatkom da sagledava problem korupcije i aktivnosti koje se preduzimaju na njenom suzbijanju i da Vladi predlaže mere za unapređenje borbe protiv korupcije. Savet je tokom godina uspostavio praksu da prevashodno istražuje i analizira fenomene sistemske korupcije na osnovu kojih prepoznaje mehanizme korupcije u Srbiji i formuliše predloge za njihovo otklanjanje.
"Krivične prijave protiv 17 osoba"
EurActiv.de: Savet je podneo krivičnu prijavu protiv Miroslava Miškovića i Milana Beka u vezi sa lukom. Kako političari i političke stranke pomažu tajkune?
BARAĆ: Savet sve svoje izveštaje pored Vlade dostavlja i tužilaštvu, jer brojni nalazi naših istraživanja upućuju na moguću korupciju u smislu krivičnog dela, što nas obavezuje da o tome obavestimo tužilaštvo. Kako bi smo pomogli tužilaštvu u njihovom radu na složenim slučajevima sistemske korupcije, Savet je 14. maja prošle godine Višem tužilaštvu u Beogradu za organizovani kriminal podneo krivičnu prijavu protiv 17 osoba zbog sumnje da su tokom 2005. godine u nezakonitom postupku preuzimanja akcija Luke Beograd, državi naneli štetu od najmanje 21 milion evra.
Krivičnom prijavom, izmedju ostalih, obuhvaćen je i Milan Beko, jer dokumentacija u koju je Savet imao uvid upućuje na to da je gospodin Beko organizator ove grupe. Međutim, i pored toga što za preuzimanje akcija Luke “Beograd”, “C marketa” i brojnih drugih preduzeća postoji više tužbi i krivičnih prijava, koje su pored Saveta podnosili i mali akcionari ovih preduzeća, tužilaštvo po njima i dalje ne postupa. Samo se povremeno oglase u medijima izjavama poput: “Tužlaštvo intenzivno radi na preduzimanju istražnih radnji, prikupljanju činjenica i dokaza“, ili: „Niko nije jači od države“, i slično.
Jedan od načina na koji političari pomažu tajkunima jeste upravo selektivno postupanje tužilaštva, koje je u Srbiji još uvek pod velikim uticajem izvršne vlasti. U radu Tužilaštva postoji upadljiv kontinuitet sa periodom režima Slobodana Miloševića. Iskustvo koje je imao Savet prilikom rada na izveštajima o fenomenima sistemske korupcije ukazuje da naše tužilaštvo jedanaest godina nakon smene Miloševićevog režima i dalje nema osnovne preduslove za samostalan rad, odnosno da je u potpunosti zavisno od izvršne vlasti.
EurActiv.de: Kako stanje može da se promeni?
BARAĆ: Ovakvo stanje može da se promeni i menjaće se samo donošenjem dobrih zakona i izgradnjom stabilnih i nezavisnih institucija koje te zakone treba da primene. Prepreka ovim promenama i glavni izvor korupcije u Srbiji jeste sprega između političkih struktura i javnih preduzeća sa jedne, i političkih struktura i tajkuna sa druge strane.
"Najveće prepreke u procesu demokratizacije u Srbiji"
EurActiv.de: Opisali ste čitav talas privatizacije od Miloševića pranjem novca. Kakvo je trenutno stanje?
BARAĆ: Najveće prepreke demokratizaciji Srbije i danas su opstanak tajnih službi bivšeg režima i povratak novca opljačkanog tokom devedesetih godina u legalne tokove kroz privatizaciju. OEBS je 2007. godine zaključio da je u privatizaciji u Srbiji potpuno izostala kontrola pranja novca, a danas smo svedoci da su bivši funkcioneri i saradnici Miloševićevog režima finansijski najmoćniji ljudi u zemlji, koji su u privatizaciji kupili najvrednija srpska preduzeća. Zaključak se nameće sam po sebi. Upadljivo je da postupak privatizacije u Srbiji nije omogućio da se preduzećima obezbedi odgovornija i efikasnija uprava, već da novi vlasnici preko njih legalizuju svoje nezakonito stečeno bogatstvo.
Međutim, još veći problem predstavlja to što je proces privatizacije sproveden u ambijentu u kom ne postoji zaštita vlasničkih prava, i to bez obzira da li se radi o državnoj, ili privatnoj imovini. Preuzimanje akcija najvećih kompanija u Srbiji sprovedeno je uz drastična kršenja prava malih akcionara, koji zbog toga godinama vode sudske sporove. Podjednako su ugrožena i prava stranih investitora kojima se desi da im se interesi sukobe sa spregom vlasti i krupnog kapitala u Srbiji.
Navešću primer Investicionog fonda BRIF TC iz Luksemburga, koji je 2004. godine na licitaciji dobilo pravo zakupa na 15 hektara zemljišta za koje su zainteresovani vlasnici Luke „Beograd“. Zahvaljujući opstrukcijama državnih organa u Srbiji, BRIF do danas nije uspeo da realizuje investiciju radi koje je pre sedam godina uzeo zemljište u zakup, zbog čega su prošle godine podneli Specijalnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa, petoro visokih funkcionera Grada Beograda i Milana Beka za krivična dela zloupotrebe službenog položaja i trgovine uticajem. U vezi sa ovom krivičnom prijavom još uvek nije preduzeta ni jedna procesna radnja.
Daniel Tost
Ovde možete preuzeti intervju sa portala EurActiv, koji je objavljen na nemačkom