- Naslovna
- /
- Savet u medijima
- /
- Radio, televizija i štampa
- /
- Tadić da kaže ko finansira DS

Tadić da kaže ko finansira DS
IZVOR: Blic, T. N. Đaković, I. Radisavljević
Devet godina od demokratskih promena u Srbiji, predsednik Boris Tadić najavljuje brzu i efikasnu akciju suzbijanja organizovanog kriminala i eliminisanja sprege politike, privrede i kriminala. Tadić upozorava da Srbija bez toga nema šansu za opstanak. Da bi svoje reči sproveo u dela, predsednik mora odmah, smatraju sagovornici „Blica nedelje“, da naloži svojoj stranci da primeni u potpunosti Zakon o finansiranju stranaka.
– Sam Tadić ne može ništa da uradi, ali može sa visoke pozicije da utiče na ponašanje ljudi iz svoje stranke. Za početak, da prikaže ko finansira DS, a da to potom zatraži i od ostalih stranaka koje učestvuju u vlasti – kaže za „Blic nedelje“ Nemanja Nenadić iz „Transparentnosti Srbija“.
Sa njim se u potpunosti slaže i Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije.
– Upravo se u tajnosti finansiranja stranaka krije sprega politike, kriminala i pravosuđa – smatra Baraćeva.
Svako ko zna kakva je Srbija danas reći će isto što i Tadić - da treba razvrgnuti spregu politike, kriminala i privrede jer je bez toga nemoguća vladavina zakona. Ako postoji takva sprega, besmisleno je donositi zakone i formirati institucije, jer one neće moći da garantuju sprovođenje tih zakona.
Dijagnoza koju sada iznosi Tadić nas je i dovela do 5. oktobra. Odgovornost je na strankama koje su poslednjih osam godina na vlasti, jer se ništa nije promenilo. Važno je pitanje odgovornosti onih koji vrše vlast, a ne samo davanje dijagnoza. To sve mora da počne od ličnog primera – Tadić je uz dijagnozu trebalo da kaže kako se finansira njegova stranka – smatra Verica Barać.
Sumnja u obračun sa kriminalom javlja se zato što su u kriminal uveliko uključeni i političari. Kako će političari sami da se obračunavaju sa sobom, i da li je zapravo reč o čistoj demagogiji?
– Ne verujem da će se političari sami sa sobom obračunavati, jedino rešenje je da institucije rade svoje posao, da postoji sistem u kojem svaka institucija radi ono što je u njenoj nadležnosti – kaže Nemanja Nenadić.
Ipak, pitanje je da li ćemo ikada imati takav sistem. Za raskidanje sprege politike i kriminala, po mišljenju Nenadića, najvažnija je primena Zakona o finansiranju stranaka, jer bi to obezbedilo otkrivanje izvora prihoda, a samim tim i uticaja. To je prvi korak za razotkrivanje te sprege.
Druga bitna stvar je po njemu izrada zakona o lobiranju koji je takođe važan za proces donošenja odluka kako u vladi, tako i u Skupštini. Bitno je obezbediti da taj proces bude javan i da se zna ko i preko koga pokušava da utiče na sadržaj odluka, kreiranje i usvajanje zakona, i na koji način to čini.
Ukoliko neke stranke imaju volju da raskinu spregu kriminala i politike, moraju preko svojih predstavnika u ministarstvima i institucijama da obezbede procesuiranje slučajeva u kojima postoji sumnja o vezama nosilaca vlasti, privrednika i kriminalnih krugova.
Miodrag Vuković, advokat i bivši pomoćnik načelnika UBPOK-a, podseća da je proces stvaranja sprege privrede, kriminala i vlasti u Srbiji započet početkom devedesetih, ali i da do danas nije uspostavljena kontrola vlasti i da stoga imamo sličnu situaciju, ali iz drugih razloga – zbog nedorečene zakonske regulative. Ključni problem su, kako smatra, neefikasne državne institucije, prevelika centralizacija institucija, a pre svega policije.
– Očekivalo se 90-tih da će se centralizacijom policije postići bolja kontrola kriminala, ali postigli smo obrnut efekat. Uopšte nemamo kontrolu odnosa policije i lokalnih tajkuna – navodi Vuković.
On dodaje da se u Srbiji zna samo za nekoliko tajkuna, ali da u delovanje mnogih u lokalnim sredinama jednostavno nema uvida. Problem je, kako objašnjava, i što su institucije u Srbiji i kadrovska politika u njima u potpunosti odraz političkih kompromisa.
Kako nastaje sprega vlasti i kriminala
Sve počinje kontaktom nekog lokalnog biznismena sa nekim iz državnog organa na nižoj funkciji. Kako biznismen izrasta u ozbiljnijeg, tako svog prijatelja gura na važnije funkcije, sve do političkih struktura koje donose odluke i zakone ili sprovode operativne aktivnosti. Tako postaje dobro informisan, imun na sve sankcije vlasti.
Barać: Gde smo bili osam godina
Da je do sada već nekoliko godina radila državna revizorska institucija, da je budžet javnih preduzeća, javne nabavke i finansiranje stranka imalo spoljnu kontrolu i da su u parlamentu predstavnici građana, a ne plaćenici sa blanko ostavkama u džepu čelnika stranke… da smo za ovih osam godina prošli neki put kakav je normalan za zemlje u tranziciji koje žele da uspostave vladavinu prava, ne bismo bili zemlja u kojoj predsednik priznaje da ta sprega postoji.
Moramo da se zapitamo zašto se ne donose zakoni, zašto su i oni koje donesu nekvalitetni, zašto je republički javni tužilac vršilac dužnosti, zašto nije bilo kontrole porekla novca u privatizaciji, u građevini. I ko je za to odgovoran. Upravo oni koji i daju takve dijagnoze. Ova će Tadićeva izjava će i ostati samo dijagnoza, floskula, ukoliko se ne promeni sve što se za osam godina nije promenilo.
Zašto Tadić ocenjuje ministre?
– Ako predsednik ocenjuje ministre, šta radi onda premijer? Uostalom, opšte je poznato u kakvom je sukobu interesa premijer Cvetković bio dok je radio u Agenciji za privatizaciju.
Pa RIK je i dobio toliki novac jer nije kontrolisao kako se finansiraju stranke, a to je bio njihov posao.
Zato može ministarka pravde da krši zakon, jer se njena stranka tako ponaša, stranka čiji predsednik hoće upravo to da razvrgne – kaže Baraćeva.