Izveštaj o evidenciji nepokretnosti grada Beograda

05. septembar 2017

Savet za borbu protiv korupcije dostavio je 28.08.2017. godine Vladi Republike Srbije Izveštaj o evidenciji nepokretnosti grada Beograda. Izveštaj je dostavljen i Generalnom sekretarijatu Vlade Republike Srbije kao i Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Izveštaj o nepokretnostima grada Beograda možete preuzeti ovde.

 

Savet je uradio Izveštaj o evidenciji nepokretnosti grada Beograda imajući u vidu važnost uspostavljanja jedinstvene i tačne evidencije imovine, koja je preduslov da raspolaganje imovinom u javnoj svojini bude transparentno čime se smanjuje mogućnost za koruptivno delovanje.

Savet ima obavezu da, u skladu sa Nacionalnom strategijom za borbu protiv korupcije u delu V - Praćenje rezultata sprovođenja Strategije i akcionog plana tačka 5.3., u formi izveštaja ukazuje Vladi Republike Srbije na uočene pojavne oblike korupcije i propuste u mehanizmima borbe protiv korupcije.

Evidencija, upravljanje i raspolaganje nepokretnostima u javnoj svojini, je oblast obuhvaćena Nacionalnom strategijom za borbu protiv korupcije za period 2013 - 2018. godine, kao i Akcionim planom za njeno sprovođenje kojim je u tački 3.2.2.1.5. predviđena  izrada i redovno ažuriranje potpune evidencije o imovini u javnoj svojini i njenim korisnicima i javno objavljivanje podataka o imovini.

Obveznik za ispunjenje navedene obaveze je Republička direkcija za imovinu, a predviđeni rok za ispunjenje obaveze je dvanaest meseci od usvajanja Akcionog plana, odnosno 25. 08. 2014. godine. Republička direkcija za imovinu u skladu sa Zakonom o javnoj svojini obavlja poslove državne uprave u vezi sa pribavljanjem, upravljanjem i raspolaganjem stambenim zgradama, stanovima i drugim nepokretnostima, koje koriste državni organi, o čemu podnosi godišnji izveštaj Vladi Republike Srbije. Nadzor nad radom Direkcije vrši Ministarstvo finansija koje, u skladu sa članom 69. Zakona o javnoj svojini, ima pravo neposrednog uvida u evidenciju i dokumentaciju o pribavljanju, korišćenju, upravljanju i raspolaganju stvarima u javnoj svojini, kao i da o utvrđenom stanju obavesti Vladu Republike Srbije.

Savet je u svom Izveštaju želeo na primeru grada Beograda da pokaže kako se sprovode mere iz Akcionog plana za borbu protiv korupcije iz navedene oblasti, pa je od Republičke direkcije za imovinu zatražio podatke o evidenciji nepokretnosti grada Beograda i to: zemljišta, poslovnog i službenog prostora, stanova.

Grad Beograd je odabran kao reprezentativni uzorak jer se na njegovom primeru može pokazati pravo stanje u oblasti evidencije i raspolaganja nepokretnostima, imajući u vidu da je Beograd glavni grad Republike Srbije, sa nepokretnostima najveće vrednosti, najveći administrativni centar, sa najvećim brojem stanovnika i sa najvećim lokalnim budžetom.

Direkcija je u odgovoru Savetu 30.09.2016. godine, (nakon dve godine od roka koji je zadat Akcionim planom), navela da raspolaže samo bazom podataka iz baze Jedinstvene evidencije nepokretnosti u državnoj svojini, koja je uspostavljena na osnovu podataka koje su dostavili korisnici sredstava u državnoj svojini, u skladu sa Zakonom o sredstvima u svojini Republike Srbije, koji je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o javnoj svojini.

Direkcija je takođe obavestila Savet, da je u cilju primene pomenutog Zakona o javnoj svojini, uspostavila program automatske obrade podataka za vođenje jedinstvene evidencije nepokretnosti u javnoj svojini, kao web aplikaciju koja je stavljena u produkciju 08.02.2016. godine. Pritom, Direkcija je navela u odgovoru Savetu, da je uputila akt br.954-310/2016, odnosno cirkularno pismo svim državnim organima, Upravi za imovinu, APV, upravnim okruzima, gradovima, ostalim JLS, javnim preduzećima, čiji je osnivač Republika Srbija, da su sa uspostavljanjem nove web aplikacije stvoreni uslovi da se počne sa elektronskim dostavljanjem podataka o nepokretnostima u javnoj svojini koje koriste. Što se tiče nepokretnosti koje koristi grad Beograd, Direkcija je obavestila Savet da nije pristupio navedenoj aplikaciji, osim opštine Novi Beograd koja je unela jednu nepokretnost.

Pored podataka o evidenciji nepokretnosti grada Beograda, koje je Savet dobio od Republičke direkcije za imovinu, podatke po tom osnovu Savet je prikupio od grada Beograda, kao i od Republičkog geodetskog zavoda. Sva tri navedena subjekta morala bi imati istovetne podatke o nepokretnostima grada Beograda, u skladu sa pravnom regulativom koja reguliše njihov rad.

Naime, grad Beograd je u obavezi da podatke iz svoje evidencije o stanju, vrednosti i kretanju sredstava u javnoj svojini koje koristi, dostavlja Republičkoj direkciji za imovinu, koja vodi jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u javnoj svojini.Nadležni organ grada Beograda (Sekretarijat za imovinsko pravne poslove i odeljenja za imovinsko pravne poslove opština) podnosi nadležnoj službi za katastar nepokretnosti zahtev za upis prava javne svojine, kao i potvrdu Republičke direkcije za imovinu da su nepokretnosti prijavljene za jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u državnoj svojini (čl.76. Zakona o javnoj svojini).

Međutim i pored napred utvrđene metodologije, ti podaci se značajno razlikuju, što upućuje na zaključak da nema prave i pouzdane evidencije o imovini u javnoj svojini, ne samo grada Beograda, već cele Republike.

Činjenica da se i nakon tri godine od zadatih rokova za uspostavljanje jedinstvene baze podataka o imovini u javnoj svojini nije odmaklo od početka, nameće ozbiljno pitanje odgovornosti obveznika zaduženih za sprovođenje Nacionalne strategije za borbu protiv korupcije iz te oblasti, kao i institucija koje imaju nadzor nad njihovim radom.

Savet je u Izveštaju zaključio da nadležne državne institucije nemaju prave podatke o imovini Republike Srbije,  i da ne postoji stvarna želja da se u toj oblasti uspostavi red. U prilog tome govori primer Zakona o javnoj svojini koji je donet 2011. godine i po kome su određeni rokovi do kada su AP, JLS, javna preduzeća i dr. dužni da upišu pravo javne svojine, odnosno kada treba da se uspostavi jedinstvena evidencija nepokretnosti u javnoj svojini.

Svaki put kada su ti rokovi isticali, donošene su izmene Zakona o javnoj svojini i određivan novi naknadni rok. Od 2013. godine kada je određen prvi rok, izmenama Zakona došlo se čak do 31.12.2017. godine.

Pored toga, Zakon o javnoj svojini nema propisane kaznene odredbe, a pre svega novčanu kaznu za prekršaj pravnom licu i odgovornom licu u državnom organu i organizaciji, ako ne vodi evidenciju o stanju i kretanju sredstava u državnoj svojini koju koristi i ako u propisanom roku ne dostavi podatke o nepokretnostima koje koristi, što je postojalo u članu 45. i 46. Zakona o sredstvima u svojini RS, koji je prestao da važi donošenjem Zakona o javnoj svojini.

Upravo ovako doneta zakonska rešenja daju potpuni legitimitet nepostupanju nadležnih institucija, zaduženih za uspostavljanje jedinstvene baze podataka o javnoj svojini. Izostanak odgovornosti za vođenje evidencija o imovini, a istovremeno davanje širokih ovlašćenja pojedincima koji upravljaju i raspolažu javnom imovinom, stvara prostor za zloupotrebu te imovine i mogućnost korupcije nesagledivih razmera.

Savet je na primeru grada Beograda, analizom obimne dokumentacije, utvrdio nepostojanje jedinstvene i proverene evidencije, o vrsti i vrednosti nepokretnosti Grada, kojom se diskreciono upravlja u uskom krugu ljudi.

I pored toga, što je Savet od Republičkog geodetskog zavoda, Republičke direkcije za imovinu, grada Beograda, Gradskog Stambenog preduzeća, Ministarstva poljoprivrede, Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, dobio različite i neuporedive podatke o nepokretnostima grada Beograda, jedina nesporna činjenica je da je ta imovina velike vrednosti.

Imajući u vidu važnost ove teme i činjenicu da nadležni organi nemaju potpune podatke o imovini ne samo grada Beograda, već ni Republike Srbije, Savet je u izveštaju dao preporuke Vladi.